Panel diskusija: “Think tanks u Srbiji – u potrazi za uticajem”

 

Cilj diskusije je bila razmena mišljenja o ulozi think tank-a u procesu kreiranja politika u Srbiji. U okviru prvog dela panela učestvovali su Aleksandar Bogdanović iz Evropskog pokreta u Srbiji koji je i prezentovao svoje istraživanje “Think tanks u Srbiji – u potrazi za uticajem”, Vladimir Ateljević, savetnik ministarke za evropske integracije, Sonja Stojanović-Gajić, direktorka Centra za bezbednosnu politiku i Ivan Knezević, predsednik istrazivackog foruma Evropskog pokreta u Srbiji. A. Bogdanović se osvrnuo na nekoliko činjenica u svom radu: istraživanje EPuS-a o think tank-ovima u Srbiji pokazalo je da postoji 26 organizacija koje zadovoljavaju kriterijume i da ih najviše ima u oblasti evropskih integracija, međunarodnih i spoljnih odnosa, a najmanje u oblasti ekonomije i životne sredine, slab uticaj zbog slabih kapaciteta organizacija, ali i zbog nerazvijenog odnosa sa zakonodavcima, zatim po transparentnosti, naši tink tenkovi su već godinama najgore rangirani na Transparify listi. V. Ateljević je rekao da bi bila dobra ideja da se kreira Think tank vlade i pohvalio rad Nacionalnog konventa o EU kao dobar primer saradnje organizacija civilnog drustva i vladinih institucija. Aida Vračić iz nemackog Instituta za medjunarodne i bezbednosne poslove je postavila pitanje da li postoji mogucnost da think tank organizacije budu finansirane od strane vlade kao sto je to slučaj u nekim drzavama.

Drugi deo diskusije  dao je tri pogleda na uticaj think tank-ova. Potrebno je razvijati metodološke i istraživačke alate kako bismo što spremniji izašli pred donosioce odluka, rekao je Milos Đinđic iz Centra za evropsku politiku. Instituti su neiskorišćeni resurs. Ima oko 3000 istraživača u Srbiji – šta oni rade?  Pitao je Mihajlo Đukić iz Instituta ekonomskih nauka.

 

Rad Think tanks u Srbiji – u potrazi za uticajem” je dao jedan sveobuhvatan pregled stanja think tank-ova u Srbiji sa problemima se kojima se organizacije susreću i sledećim preporukama: koje su podeljene na A interne promene: potrebne organizacione promene, razvoj internog praćenja i vrednovanja rezultata rada, izgradnja ugleda i prepoznatljivosti, redovno objavljivanje finansijskih izveštaja; i B na promene u spoljnom okruženju:  konstruktivna saradnja sa politickim strankama, sa donosiocima odluka u javnoj upravi odnose treba razvijati, kod interesnih grupa treba  ispitati njihove potrebe u cilju pronalaženja zajedničkih interesa, sa istrazivačkom zajednicom treba razvijati mehanizme saradnje,  donatori – potrebno je imati koordinaciju sa think tank organizacijama u definisanju prioriteta za efektnu intervenciju u politikama.